Grad Ozalj

O gradu Ozlju

Ozalj, gradić na prijelazu Kupe iz brdskog u ravničarski tok, niknuo je između šumovitih brežuljaka i smaragdne rijeke. Na vapnenačkoj stijeni, ponad tihe, zrcalne Kupe, ponosno stoji zrinsko-frankopanski Stari grad, simbol Ozlja i srce njegovoga povijesnog razvitka. Nad njim lebdi duh zrinsko-frankopanskog kulta, duh drevnog izvorišta hrvatske opstojnosti i samobitnosti.

U okolici ali i unutar samih zidina, nađeni su prapovijesni, starorimski i srednjovjekovni arheološki nalazi, no prvi povijesni zapis o gradu potječe iz 1244. godine. Kao vlasnici smjenjuju se najmoćnije feudalne porodice: Babonići, Frankopani, Zrinski, a u 17. st. Ozalj doživljava svoje najsjajnije razdoblje, postavši neslužbenom hrvatskom prijestolnicom - u njemu stoluje ban Petar Zrinski, a u kulturnom životu "vlada" ozaljski književno-jezični krug.

Tragičnim smaknućem bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krste Frankopana 1671. godine nasilno je prekinut procvat grada. U 18. st. temeljito ga pregrađuju novi vlasnici, Perlas i Batthyani, koji će do tada pretežito gotičkom gradu dati današnji, barokni izgled. Prema svojoj vrijednosti stari grad Ozalj pripada prvoj spomeničkoj kategoriji.