Stari grad Ozalj

Stari grad Ozalj arhitektonski je zaista raznolik. Građen i nadograđivan u različitim epohama, od kojih je svaka dala svoje obilježje tom neobično vrijednom zdanju.
Početak kamene gradnje Starog grada započinje negdje u VI stoljeću, što nam potvrđuju mnogobrojni ostaci starih rimskih zidina. No, početak gradnje današnje gradine upućuje na XIII stoljeće. Od 1244. godine u posjedu je kralja, zatim obitelji Babonić, Frankopana,  Zrinskih, Perlasa, Batthyanya i Thurn i Taxisa koji ga 1928. godine darovnicom daruju družbi „Braća hrvatskoga zmaja“ - današnjim vlasnicima.

U Stari grad se ulazi preko drvenog mosta koji je do 1821. bio pomičan. Srednji stup koji nosi most zapravo je nekadašnja kula stražarnica koja je s otvorima za strijelce služila za obranu gradskog opkopa. Stup je i arhitektonski vrlo zanimljiv jer mu je donji dio građen na osnovi trokuta dok je gornji dio četverokutan.  

Prelaskom mosta ulazi se u kompleks koji se sastoji od ulazne kule (koju je sagradio 1599. godine Juraj IV Zrinski), manje kule s lijeve strane ulazne kule, glavne branič-kule tj. Babonić kule (koja je i najstariji dio kompleksa), južnog, istočnog i sjevernog krila (sva tri krila su velike zgrade na 2 kata) te Palasa Zrinskih kojeg su generacije Zrinskih izabrale za svoj dom. U  XVIII stoljeću Ozalj je obnovljen i pretvoren u lijepi dvorac. R. Perlas temeljito je pregradio ruševni Stari grad, a Teodor Batthyany nadozidao je 2. kat sjevernog krila i sagradio novi barokni trakt. Nekadašnji Palas, za koji se dugo vjerovalo da je najstarije zdanje postojećeg kompleksa pretvoren je u skladište žita, pa se od tada zove „Žitnica“.

PALAS ZRINSKIH

Upravo u ovo povijesnom zdanju, boravili su i djelovali Nikola, Petar i Katarina Zrinski i Frano Krsto Frankopan, te snažne ličnosti koje su karakterom i kulturom nadvisile velikaški sloj tadašnje Hrvatske i Austrije.

Palas Zrinskih podignut je na živoj stijeni, koja se strmo uzdiže nad Kupom i do danas je sačuvao autentičnu arhitekturu iz XVI stoljeća. Građen je u obliku pravokutnika, a sagradio ga je Nikola Šubić Zrinski. O tome svjedoči natpis uklesan nad ulaznim vratima Palasa: NICO.CO.ZR.1556 (Nicolaus comes Zriniensis 1556. što znači: Nikola grof Zrinski 1556).

U prizemlju Palasa nalazi se predvorje i spavaća soba s ostacima kamina i vrijednim zidnim freskama vjerskog sadržaja, što se rijetko može naći u svjetovnim prostorijama naših feudalnih dvorova. Iz spavaće sobe i predsoblja vode vrata u veću prostoriju, koja je vjerojatno služila kao dnevni boravak. I ovdje su na zidovima pronađeni oštrim predmetom urezani natpisi na glagoljici i na latinskom jeziku iz XVI i XVII stoljeća, što je također kuriozitet svoje vrste. Na katu se nalazi veliko predsoblje i samo jedna velika dvorana koja je vjerojatno služila za svečanosti. Pretpostavlja se da su u toj dvorani svadbovali Nikola Šubić Zrinski Sigetski i slavni mu praunuk ban Petar Zrinski.

I u ona davna vremena gospodari ovog grada i proslavljeni junaci načas bi znali staviti svoje mačeve u korice i latiti se pera. Prema zabilješci Pavla Rittera Vitezovića, upravo u Ozlju (zacijelo u nekoj dvorani Palasa) Petar Zrinski spjevao je parafrazirani prijevod s mađarskog na hrvatski jezik „Adrianskog mora sirenu“. A pouzdano se zna da je Katarina Zrinska pisala svoj „Putni tovaruš“, upravo ovdje, kod kuće, u Ozlju.
Vjerojatno je u sjeni mirisnog jasmina ili ruža ozaljskog perivoja i Fran Krsto Frankopan napisao po koju lirsku pjesmicu za svoju zbirku „Gartlic za čas kratiti“.

ZANIMLJIVOSTI

Ekstravagantni plemići Thurn und Taxis u svojem su vlasništvu imali cijelu zbirku dvoraca. No njih su zanimali samo čudesni dvorci veličanstvenih pogleda jer je veličanstveni pogled upravo onaj detalj koji dvorcu daje potpunu ljepotu. Upravo iz tog razloga svojoj zbirci dodali su Stari grad Ozalj. I zaista, tijekom povijesti mijenjali su se vlasnici Starog grada, ali je prekrasan pogled i danas ostao isti.

Prema legendi Katarina Zrinska kada je čula za smrt Petra skočila je iz Palasa Zrinskih u Kupu, no istina je da je uhapšena u Gracu kod Karmeličanki.

U Palasu je bio dom Nikole Šubića Zrinskog, a tu se održalo i vjenčanje na kojem je bilo mnoštvo uzvanika, a trajalo je 7 dana.

Također postoji  legenda da se ispod Starog grada Ozlja nalazi mreža tajnih podzemnih prolaza kojima se u slučaju opasnosti moglo izaći iz Grada. Prolazi su, navodno, bili tako veliki da je njima mogao proći konjanik na konju i izaći nekoliko kilometara dalje od Starog grada.